Ovo je priča o tri mala medvjedića koji su se izgubili u šumi. Bili su jako mali, tek su naučili hodati, i znatiželjno su istraživali svijet oko sebe. Jednog lijepog sunčanog dana, majka medvjedica je odlučila da će im dopustiti da sami istraže šumu, ali pod uvjetom da se ne udaljavaju predaleko.

Prva dva dana, medvjedići su se zabavljali skakajući po travi, penjući se na drveće i istražujući različite mirise koji su dolazili iz šume. No, trećeg dana, dok su se igrali skrivača, izgubili su se. Bio je to veliki šok za malene medvjediće. Odjednom su oko sebe vidjeli samo nepoznate staze, drveće i visoku travu. Pokušali su dozvati majku, ali je njihov glas nestao u tišini šume.

Medvjedići su se počeli bojati da će ostati izgubljeni zauvijek. Gledali su jedan drugoga s velikim očima punim suza, ne znajući što da rade. Bili su gladni, umorni i uplašeni. Jedan od medvjedića je čak pomislio da će biti napadnuti od strane divljih životinja koje žive u šumi. Ali, unatoč svoj toj tuzi i strahu, međusobno su se držali za šape kako bi pružili podršku jedni drugima.

Dok su se medvjedići kretali kroz šumu, primijetili su da je sve veća tamna sjena koja se polako približava njima. Uplašeno su se sakrili iza grma, a onda su primijetili da je ta sjena zapravo majka medvjedica koja je došla po njih. Njezino lice ispunjeno brigu i ljubavlju umirilo je njihova prestrašena srca. Majka medvjedica je dotrčala do njih i snažno ih zagrila, osjećajući olakšanje što su nađeni.

Medvjedići su bili presretni da su ponovno s majkom. Odmah su joj pripovijedali o svojim avanturama u šumi, kako su se penjali na drveće i sretali druge životinje. Majka medvjedica je šutjela i slušala, nasmiješena znajući koliko su njezini mali medvjedi jaki i hrabri. Zajedno su se krenuli putem kuće, dječje ruke čvrsto držeći majčinu šapu.

Konačno, kad su se vratili kući, medvjedići su bili umorni i gladni. Majka medvjedica je pripremila toplu večeru za njih - vruću kašu s medom. Svi su sjeli za stol i uživali u obroku, razgovarajući o svime što su doživjeli u šumi. Ponekad su se smijali, a ponekad su plakali od radosti. Nakon toga, majka medvjedica ih je stavila u svoje tople krzno i usnuli su, sigurni i zaštićeni, znajući da su uvijek voljeni i da imaju jedni druge.